2015/07/28

Dunavska ulica



Posle Ulice zlatne grede, Dunavska je najstarija u starom gradskom jezgru i, prema sudu mnogih, najlepša i najatraktivnija novosadska ulica i jedno od omiljenih gradskih šetališta. Ulica datira s početka XVIII veka, Nemci su je zvali Donaugasse, Mađari Duna utca, jedno vreme je nosila ime Petrovaradinska ulica, pa Jaše Tomića i Lasla Bardošija, da bi današnji naziv dobila 1944. godine, koncem Drugog svetskog rata.
U ulici se nalazi nekoliko izuzetno znamenitih građevina, a prva od njih je smeštena već na broju 1. Reč je o zadužbini Arse i Anke Pajević, u kojoj se nekada nalazila Srpska čitaonica, a danas je na njenom mestu Gradska biblioteka. Preko puta biblioteke, na broju 2, nalazi se kuća poznata pod imenom "Kod belog lava", a u njenom dvorištu i dalje postoji bunar, najstariji u gradu, prokopan daleke 1720. godine. U nastavku ulice, jedna na drugu su naslonjene građevine, od kojih bezmalo svaka ima svoju sopstvenu istoriju. 
 Sve zgrade su mahom bile oštećene u bombardovanju Novog Sada, neke manje neke više, neke potpuno sravnjene sa zemljom, ali su u godinama koje su usledile obnovljene i danas ponosno svedoče o burnim i lepim novosadskim danima. U velelepnoj palati na broju 14 nekoliko godina svog života proveo je nekadašnji novosadski gradonačelnik i jedan od najuticajnijih srpskih diplomata Svetozar Miletić, kao i Jaša Tomić, poznati srpski novinar, političar i književnik. 
 Preko puta ove kuće, na broju 21, nalazi se verovatno najpopularnija zgrada u čitavoj ulici, ne toliko zbog činjenice da potiče iz druge polovine XVIII veka, ni zbog toga što je u njoj živeo ugledni novosadski istoričar, kulturni radnik i političar, već zato što se tu nalazila jedna od najpoznatijih novosadskih kafana "Crni jarac". U njoj su se nekada okupljale najuglednije i najpoznatije novosadske glave, a jedan od najredovnijih gostiju bio je Vasa Pelagić. Danas tradiciju "Crnog jarca" nastavlja "Ribar", verovatno najstariji živi bircuz u gradu.
U neposrednoj blizini, na broju 29, nalazi se Zbirka strane umetnosti Muzeja grada Novog Sada, u zgradi koju je projektovao arhitekta Franc Voruda i sa zbirkom umetničkih dela koja je gradu zaveštao gradonačelnik Branko Ilić. U nastavku ulice nalazi se i Muzej Vojvodine, sa zbirkom koja obuhvata period od paleolita do današnjih dana, u zgradi podignutoj 1896. prema nacrtima Đule Vagnera. Nešto dalje, idući prema Dunavu, nalazi se i zgrada nekadašnjeg Muzeja revolucije, a danas Muzeja savremene umetnosti Vojvodine. 
 Dakako, pored svih ovih građevina, nesumnjivog istorijskog značaja, ono što Dunavskoj ulici daje najveći šarm zapravo su ljudi. Za lepog i sunčanog vremena, svaki dan u Dunavskoj je neka vrsta festivala i fieste. 

Fotografije: Aleksandar Milutinović

2015/07/19

Šetnja novosadskim Štrandom




Novi Sad možda nema more, ali ima plažu, pa Novosađani često umeju da kažu: Dunav je moje more. Štrand u toku letnje sezone vikendom poseti preko 20.000 ljudi. Letnja sezona traje od 1. maja do 30. septembra kada se ulaz naplaćuje 50 dinara, dok je zimi ulaz besplatan.
Plaža je dugačka oko 1 km, i čim krene lepše vreme, već od maja, Štrand postaje centar dešavanja. Ovde se organizuju razne manifestacije, koncerti, izložbe, radionice za mališane, ali i sportski događaji poput odbojke na pesku, rukometa, tenisa glavom i fudbala. 

Posetiocima su na raspolaganju dva košarkaška, tri odbojkaška i teren za mini golf, alpinistička stena, a za najmlađe tu su dečija igrališta. Svake godine, na Štrand svrate i učesnici Dunavske regate, najduže na svetu.
Pesak, sunce, ležaljke i kokteli podsetiće vas na plaže na moru. Ponuda kafića je svake godine sve veća, pa ovde možete jesti girice, mekike, pomfrit, palačinke, pljeskavice, kuvani kukuruz, sladoled i još mnogo toga. Tu su i sveže ceđeni sokovi, hladno pivo i ledene kafe. 

Kabine na plaži su uvek rasprodate već na početku sezone, i mnogi Novosađani celo leto provedu ovde. Penzioneri se kartaju, igraju šah i čuvaju unučiće. Mladi su uglavnom bliže vodi, u pesku. Devojke se sunčaju, momci igraju fudbal ili odbojku u plićaku, a najmlađi prave dvorce u pesku.
Što se tiče kupanja, mišljenja su podeljena. Mnogi se kupaju u Dunavu ceo život, dok ima i onih koji nikada ne bi ušli u vodu. Voda zna da bude mutna i prljava, što je i normalno s obzirom na to da se radi o reci. Dunav je veoma brza reka, pa nesigurni plivači moraju biti oprezni. Ako odlučite da uskočite u vodu, spasioci su tu za svaki slučaj. Za sve one koji bi da se rashlade, a neće u Dunav, tu su tuševi koji su postavljeni na više mesta.

Uveče, na Štrand možete otići na večeru, prošetati, i uživati u živim svirkama. U toku EXIT festivala, na plaži vas očekuju brojne dnevne žurke i odličan provod.
Štrand je zvanično otvoren 1911. godine, kada je plaža bila podeljena na muški i ženski deo. Do Štranda je godinama vozio tramvaj Trčika koji je imao lokomotivu i tri vagona i polazio je iz Železničke ulice. Na plažu se stizalo i lađama i fijakerima. Danas do Štranda možete prošetati kejom iz centra ili doći autobusima broj 1 i 8, čija okretnica je na samom ulazu kupališta. Zimi se na Štrandu otvara klizalište, tako da novosadska plaža živi i tokom hladnijih dana.

http://luftika.rs/
#Strand #Danube #NoviSad #Dunav #Plaza #Leto2015